Piše: Nidžara Fazlić, Mama Ume (8) i Elze (6), komuniciraju na danskom, engleskom i bosanskom
Kopenhagen, Danska.

Odgovor na pitanje da li djeca zadržavaju bosanski jezik nije jednostavan — i može biti i da i ne.
Dok sam bila na porodiljskom i provodila 24/7 sa djecom pričala sam s djecom isključivo bosanski. Dok su djeca išla u jaslice i vrtić polako je počeo preovladavati danski jezik kao primarni jezik komunikacije između djece, dok bi još uvijek sa mnom komunicirali na bosanskom. Otkako su pošli u školu njihov primarni jezik je danski, a svakodnevno koriste engleski, dok bosanski samo pod moranje, kad ja zahtjevam od njih komunikaciju na bosanskom jeziku. Nešto je otišlo na krivo i moram nešto preuzeti – sada!
Moja familija je multikulturalna i živimo u raznim dijelovima svijeta. Jako mi je važno da moja djeca i djeca moje braće imaju zajednički jezik na kojem mogu komunicirati – a to je bosanski jezik.
Znam da odgoj više- ili dvojezične djece ima svojih izazova, to je svakome jasno. Ja nemem nikakvu iluziju da će moja djeca biti perfektna u bosanskom jeziku, ali znam da im ja mogu dati dovoljno stabilan jezički fundament na kojem mogu graditi, ne samo bosanki, nego i ostale jezike i kompetance koje dolaze sa odrastanjem sa više jezika i kultura.
Ohrabrujuće je da neke statistike pokazuju da je djetetu potrebno malo – čak samo 20-30% izlaganja drugom jeziku – da bi postalo dvojezično. Sada možemo raspravljati o kvalitetu tih 30% tj. kako da ih integrišemo u našu svakodnevnicu.

Ovu rečenicu svaka porodica u današnje vrijeme može potpisati kao porodičnu devizu.
Nedostatak vremena je vjerovatno najčešće korišten razlog da se nešto ne učini, svi to znamo. Pa opet, možemo se zapitati je li to pravi razlog, jer obično pronađemo vrijeme i način da učinimo nešto što je nama najvažnije.

Dakle, ako mi sami nemamo vremena, možemo odgovornost prepustiti jednojezičnoj nani i dedi da pomognu oko razvoja bosanskog jezika kod djece, ali ako ta mogućnost ne postoji onda mi, roditelji, jednostavno moramo biti stvarno namjerni u pogledu vremena koje ćeme odvojiti i potrošiti.
Ja čvrsto vjerujem da ako uložim najmanje 30 minuta neprekidnog/aktivnog korištenja bosanskom sa djecom, to ne samo da je izvodljivo već i vrlo efikasno i bez sumnje će postati nešto što će djeca cijeniti i radovati se. Jer još uvjek smo im mi, roditelji, nihovi najveći idoli, pa treba to iskoristiti – dok traje .

Sa vama dijelim moj plan i nekoliko preporuka koje sam počela da koristim u svakodnevnici sa ciljem da motivišem djecu da uče i koriste bosanski jezik.

Dakle, odgovor na pitanje s početka je jasan: ne, učenje maternjeg jezika nije bauk ako mu pristupite s ljubavlju i strpljenjem. Ključ je u kontinuitetu i pretvaranju učenja u svakodnevnu zabavu. Bilo da se radi o čitanju slikovnica, pjevanju pjesmica ili razgovoru tokom večere, svaki trenutak se računa. Vaše dijete ima nevjerovatan kapacitet za učenje – na vama je samo da mu otvorite vrata tog predivnog svijeta.
Jeste li spremni na razbijanje ‘bauka’ zajedno s nama? Prijavite se za probni čas i uvjerite se kako učenje može biti lako!