Upoznajte Ivonu — učiteljicu bosanskog jezika na Tako Lako kursu, čije su lekcije mnogo više od gramatičkih pravila. One su topla priča o jeziku, pripadnosti i ljubavi prema korijenima.

Ivonino iskustvo života u različitim kulturama, okružena ljudima sa kojima nije dijelila jezik ni običaje, naučilo ju je koliko je maternji jezik važan za osjećaj identiteta i pripadnosti. „Daleko od kuće, bez ikoga s kim bih mogla razmijeniti koju riječ na svom jeziku, predavati bosanski značilo mi je mnogo,“ kaže Ivona. „Tumačeći ga drugima, mogla sam ga svakodnevno koristiti i misliti na njemu.“
Iako ju najviše zanimaju morfologija, sintaksa i semantika, Ivona uvijek unosi vedrinu, humor i maštovitost na svojim časovima. Voli da poznaje svakog učenika, pamti njihove priče, upoznaje njihove porodice, pita o njihovim snovima, strahovima i hobijima, te prilagođava lekcije njihovim interesovanjima. „Najvažnije mi je da moji učenici uživaju u času. Da se raduju učenju jezika, smiju i osjećaju sigurno,“ kaže ona.
Podučavanje bosanskog jezika bilo je za Ivonu i lična terapija protiv nostalgije. „Podučavanje me liječilo od usamljenosti,“ priznaje. „U tom periodu sam shvatila da je podučavanje moj životni poziv. Kurs mi je omogućio da radim s djecom i odraslima širom svijeta i postanem kreativnija, fleksibilnija i bolja u svom poslu.“
Njeni učenici dolaze iz svih krajeva svijeta — od predškolaraca do odraslih. „Svi su oni na neki način povezani sa Bosnom i Hercegovinom. Njihovi roditelji, bake, djedovi, partneri ili prijatelji nose taj jezik u srcu.“
Ivonina online učionica često je puna smijeha, s djecom koja protestuju kad čas završava, tinejdžerima koji oduševljavaju zrelim razmišljanjima i odraslima koji s ljubavlju uče jezik svojih najmilijih. „Posebno me diraju oni koji nisu s naših prostora, ali uče bosanski jer žele da dijele jezik i kulturu svojih partnera. To je izraz velike nježnosti i poštovanja.“
Nijedan čas nije isti. Igre, mozgalice, videoklipovi, crteži i pjesme sve su u službi učenja kroz radost. „Sjećam se časa kada su djeca trebala donijeti što više voća i povrća iz frižidera — izgledalo je kao da su upravo došla s pijace! A lekciju o igrama završimo tako što svi igramo žmire. Kad se okrenem prema kameri, svi učenici su već sakriveni ispod stolova!“
Ivona je posebno ponosna kada vidi svoje učenike kako s lakoćom izgovaraju riječi koje su im nekada zvučale strano. „Kada čujem kako nižu riječi prirodno, sa toplinom i sigurnošću, srce mi zatreperi. Svaki njihov uspjeh dokaz je da je jezik više od riječi – to je veza s domom i s onima koje volimo.“
„Tako Lako“ nije samo škola jezika — to je zajednica. „Trudimo se da poznajemo svoje učenike, razumijemo ih i prilagodimo im časove. Neki su moji učenici sa mnom već više od dvije godine. Gledam ih kako rastu, upisuju školu i fakultet, zaljubljuju se… Postali smo dio jedni drugih, postali smo bliski.“
Za Ivonu, podučavanje jezika znači stvaranje uspomena i povezivanje ljudi. „Ako osjećate da je vrijeme da se povežete sa svojim korijenima, da razgovarate prisnije sa porodicom, da stvarate uspomene na jeziku svojih najdražih — javite nam se! Poznavanje još jednog jezika uvijek je prednost, ali još važnije, to iskustvo vas zbližava s porodicom i otvara vrata divnim prijateljstvima. Moji učenici su me naučili da je jezik više od komunikacije — on spaja ljude kroz ljubav, razumijevanje i radost.”
Ivona nije samo učiteljica jezika – ona je vodič kroz priču o pripadnosti i o toplini doma koju nosimo sa sobom, ma gdje bili.