Piše: Melika Hrvić, super-učiteljica i novinarka, Tako Lako
Dragi naši čitaoci, učenici, roditelji naših učenika, vjerni pratioci, kroz ovu rubriku vam želimo predstaviti one osobe koje su veza vaše djece sa Bosnom i Hercegovinom kroz jedan važan segment, a to je učenje i očuvanje bosanskog jezika.
Naša pažljiva, empatična i strpljiva Lemana Terzimehić je prva koju vam želimo predstaviti. Učiteljica Terzimehić je završila studij na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu. A, s najmlađima koji pohađaju školu, od I do IV razreda, radi već 13 godina. Tri generacije su kod nje stasale od đaka prvaka do predmetne nastave.
„Svako ko savjesno radi svoj posao, zna da ima izuzetno važnu ulogu u oblikovanju tih malih, velikih bića. Misija svakog od nas bi trebala biti da prije svega „napravimo“ čovjeka, a tek onda stručnjaka“, ističe ona.
Jedno je raditi u školi u Bosni i Hercegovini gdje je djeci bosanski jezik maternji koji čuju u domu, na ulici, u školi, na vannastavnim aktivnostima, a drugi je izazov raditi sa djecom koja ne žive ovdje, a žele znati jezik svojih roditelja. I ne čuju ga svakodnevno.
„U radu s djecom na našem kursu je važno motivirati ih, da što više koriste bosanski jezik u svakodnevnom govoru. Usmjeriti ih da čitaju sadržaje pisane bosanskim jezikom. Na taj način on postaje dio njihovog identiteta. Veoma je važno i to što imaju priliku razgovarati s vršnjacima iz cijelog svijeta i na taj način bogatiti svoje znanje“, ističe ponosna učiteljica.
Raditi u Tako Lako timu predstavlja i svojevrstan izazov
„Volim probati nešto novo, stvarati nešto novo, tako da je i ovo za mene bila stepenica više u rastu i razvoju mene kao profesionalca. Polaznici našeg kursa definitivno trebaju drugačiji pristup, budući da je njima bosanski jezik – strani jezik. Straha nije bilo, no, najveći problem ili izazov je i bio složiti sebi u glavi sliku, da im se ne obraćam kao govornicima bosanskog jezika. Trebalo je poći od toga, da su im i najbanalnije stvari nepoznate, što je normalno. Odrastaju u društvima u kojima ne koriste bosanski jezik, ali iskustvo vas najbolje oblikuje i nauči kako pristupiti te kako raditi“, kaže Terzimehić.
Kroz njene časove, u tri ciklusa, prošlo je 20 učenika. Važno je napomenuti da grupe koje bivaju oformljene u ovom timu nisu velike, čine ih od pet do sedam učenika. A, kako učiteljica vidi djecu na svojim časovima…
„Djeca vole naše časove, ali je to i pokazatelj da kao tim nudimo najbolje, te da roditelji imaju povjerenje u nas. Na našim časovima je uvijek zanimljivo, puno je smijeha i šale, posebno sa djecom mlađeg školskog uzrasta. Tinejdžeri su tu malo suzdržaniji, ozbiljniji, ali jednako vrijedni i zainteresovani za rad. Nerijetko nam se i roditelji pridruže nakratko. Našalimo se, zapjevamo i nastavimo raditi.“
Bitna stavka rada sa djecom jest strpljenje
„Na prvim časovima djeca su prilično suzdržana, stidljiva. Postepeno gradimo povjerenje i oni se opuštaju. Ono što nastojim kod njih postići je, da bez straha koriste bosanski jezik, ma koliko griješili. Ne možemo naučiti, ako ne pokušamo, pogriješimo i opet pokušamo.“
Jedan ciklus sadrži deset časova. Važno je imati realna očekivanja, kako tima Tako Lako, tako i roditelja djece koja pohađaju kurseve, stava je učiteljica Lemana.
„Nemoguće je tako brzo obogatiti rječnik, savladati gramatička pravila i tome slično. No, ono što se postigne jest motivacija i sloboda korištenja jezika u svakodnevnim situacijama sa porodicom. Pravi rezultat vidi se i moguće je „mjeriti“ nakon 2-3 ciklusa. I to je zaista nevjerovatan osjećaj kada čujete, da dijete uspješno koristi jezik, a pri tome pravilno formuliše gramatičke strukture. Ali prava potvrda dolazi od roditelja, koji nam javljaju, da djeca sada rado razgovaraju s članovima uže i šire porodice na bosanskom jeziku, da na ljetovanju samostalno kupuju sladoled, druže se s djecom s našeg govornog područja i sl.“
Superučiteljica za koju nam često dođu pohvale od djece i roditelja zaključuje kako joj je veoma važan prijateljski odnos sa djecom. Jednostavno, krene kroz kurs, dijete se opusti i kada dođe u Bosnu i Hercegovinu, poželi i upoznati učiteljicu. A, to joj predstavlja posebno zadovoljstvo. Tada, kaže, zna da je djeci pokazala da nije samo učiteljica, nego i prijateljica.
