Piše: Melika Hrvić, super-učiteljica i novinarka, Tako Lako
Ilhana Šahinović. Naša superenergična učiteljica koja superenergično ulazi u online razred te na jutarnjim časovima razbuđuje svoje učenike svojom posebnom energijom. Dvadesetšestogodišnjakinja koja je rođena u Zenici, gradu na istoimenoj rijeci poput naše domovine Bosne i Hercegovine. Od rijeke Bosne nije otišla daleko. Živjela je u Kaknju, a potom se sa mužem Edinom seli u Sarajevo. Bosna ju je odvela na svoje izvorište.
Ilhana je završila Filozofski fakultet u Zenici, Odsjek za bosanski/hrvatski/srpski jezik i književnost.
„S obzirom na to da sam mlada, a nažalost nama mladima vrlo je teško naći posao u prosvjeti, kratko sam radila u jednoj osnovnoj školi (devet mjeseci). Predavala sam maternji jezik svim uzrastima djece i tu stekla određena iskustva koja su mi pomogla u daljnjem radu sa djecom“, upoznaje nas superenergična učiteljica sa svojim radnim iskustvom.
Kroz jezik se uči mnogo više
Stava je da posao u školi, u učionici, pred tablom, iziskuje ogromnu odgovornost jer prosvjetni radnici nisu samo ljudi koji prenose određene dijelove nauke.
„Učiteljice i učitelji (nastavnice, nastavnici) su, u prvom redu, ljudi koji odgajaju svoje učenike, čuvaju ih, brinu o njima, pokazuju im te ih uče zdravim i pravilnim životnim navikama, misle o njihovim osjećajima, a tek onda prenose znanja određena nastavnim planom i programom.“
Sve to jest odgovornost, kako ističe Ilhana, ali na kraju nema ljepšeg osjećaja od onog kada vidite da neko dijete primjenjuje ono što ste ga naučili.
U potrazi za poslom, naišla je Tako Lako oglas i upitala se, šta se to krije iza tog oglasa. Za nju je posebna spoznaja da roditelji izražavaju želju da njihova djeca nauče jezik koji je maternji njima, ali ne i njihovoj djeci.
„Djeca, čiji su roditelji porijeklom iz Bosne i Hercegovine, trebala bi učiti bosanski jezik. To je vrlo važan segment njihovog života, krenuvši od potrebe za sporazumijevanjem sa rodbinom do razumijevanja kulture prostora sa kojeg potiču njihovi roditelji i identiteta koji nose. Učenje jednog jezika ne možemo zamisliti bez učenja kulture i navika jednog naroda, zatim geografije, pa i historije“, kaže ova superenergična učiteljica.
Učila je djecu uzrasta od 6 do 14 godina iz različitih zemalja Evrope, poput Danske, Njemačke, Engleske…
Bosanski kao strani jezik
„Posebno mi je bilo teško smanjiti svoja očekivanja. Bojala sam se i postavke online škole, ali i toga kako da predajem bosanski kao strani jezik. To za mene nije bio lagan zadatak, ali kao takav predstavljao je i veliki izazov. Ipak, volim teške zadatke jer ih onda riješim najbolje što znam (uz mnogo rada i truda). Najbitnije mi je bilo razlučiti da sada ne predajem maternji jezik koji se svima podrazumijeva, sada svoj maternji jezik predajem kao strani jezik“, ističe Ilhana, dodajući kako je to osnovna i najvažnija razlika između rada sa djecom u Bosni i Hercegovini i rada sa djecom iz dijaspore.
Časove koje drži željno iščekuje. Bude tu jako zanimljivih situacija.
„Ponekad smislimo i nove riječi. ☺
-Učiteljica: Kako se zove čovjek koji šiša ljude?
-Učenici: Šišar.
-Učiteljica: A, žena?
-Učenici: Šišarka.“
Ne uče tu samo učenici, kako kaže učiteljica, uči i ona jer svaki čas nosi neko novo znanje i drugačije iskustvo.
„Entuzijastično, ali i sa dozom suzdržanosti i opreza su prošli prvi časovi, dok su posljednji bili ispunjeni razgovorom do posljednje minute. Tu sam vidjela napredak svakog djeteta, želju za učenjem, i naš zajednički pozitivan rezultat. Na kraju je sve bilo TAKO LAKO“, zaključuje superenergična učiteljica Ilhana Šahinović.
