Piše: Melika Hrvić, super-učiteljica i novinarka, Tako Lako
Bosanskohercegovačka rijeka Vrbas je jedna od najbržih planinskih rijeka u našoj zemlji. A, upravo je ta rijeka jedna od dviju velikih (uz Sanu) koja protiče rodnim krajem naše učiteljice Staše Vukasović. Regijom Mrkonjić Grada. Kažu da sredina pomalo i odredi temperament osobe. Vrbas je, možemo slobodno reći, odredio jednu bitnu osobinu učiteljice Staše. I ona je brza, pa je često zovemo „superbrza učiteljica“. A, to ne kažu samo njene kolegice i kolege u timu, nego i učenici koji prolaze kroz njene časove.
Prije 13 godina, diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu. Završni rad je radila iz oblasti veoma važne u radu sa djecom, iz pedagogije, sa temom „Uticaj različitih stilova nastavnika na kvalitet socioemocionalne klime u razredu“. I tu nije stala. Znanje, učenje i ulaganje u sebe joj je imperativ.
„Od tada nastavljam da se usavršavam u radu kroz postiplomske studije, razne vrste edukacija, kako formalnih tako i neformalnih. Radim u Osnovnoj školi „Skender Kulenović“ u Sarajevu, već 13 godina sa djecom mlađeg školskog uzrasta“, navodi učiteljica Staša.
Svoj odlazak u školu, kaže, ne smatra poslom. Sretnom je čini upravo rad sa djecom.
Dolazak u Tako Lako tim joj je donio i neke strahove
„Kada sam krenula raditi u Tako Lako timu, strah od pristupa djeci iz dijaspore nisam imala, međutim, strah da li će sve funkcionirati u online učionici jesam. Danas kada sam više upoznala i tu vrstu svijeta, straha nema.“
Često roditelji djece koja pohađaju kurseve bosanskog jezika kod ove superbrze učiteljica, navode opuštenost kao njenu posebnost i osobinu koju djeca ponajviše vole. A, to je ono što i ona od sebe nudi. Nije to trud, ističe ona, samo od sebe dođe.
„Trenutno se osjećam veoma opušteno u online učionici. Lijepo mi je. I trudim se da kroz opuštenost podučavam djecu onome zbog čega su sa mnom tih sat vremena“, kaže ona.
Kroz njene časove je prošlo pedesetak polaznika iz raznoraznih evropskih država, ali i iz Sjedinjenih Američkih Država te Kanade.
„Iskreno, zadovoljna sam njihovim rezultatima. Inače, u učionici, pa i Tako Lako učionici je važno da učitelj osjeti djecu, ostalo ide.“
Zanimljivih trenutaka je mnogo
„Posebni su mi časovi u kojima djeca preuzmu inicijativu i odvedu čas u suprotnom smjeru od planiranog“, ističe superbrza učiteljica.
Staša Vukasović je radila i sa djecom koja nisu znala niti jednu riječ na bosanskom jeziku. I bitno je istaći da su ta djeca u velikoj mjeri nastavila svoje učenje kroz kurs na višim stepenima.
„Divan je osjećaj kada poslije desetog čaša shvatiš da oni s tobom razgovaraju, a nisu znali ni jednu riječ bosanskog jezika.“
Roditeljima djece u inozemstvu nije jednostavno, pored svakodnevnih obaveza koje i oni i djeca imaju, zasigurno da je teško naći vremena da dijete koristi bosanski jezik. I to je prepoznala upravo i učiteljica Vukasović. Zato se prema svakom djetetu odnosi individualno i posvećeno. Njen cilj je, kaže, da dijete bude sigurnije u sebe kako bi što lakše progovorilo i počelo koristiti ono što zna iz bosanskog jezika.
